Uvodne Pripomene

Tematska cjelina koja slijedi posredan je plod suradnje našega časopisa i 8. Sajma knjige u Istri, održanog prosinca 2002. u Puli. Neposredno, pak, riječ je o susretu urednika – prvome takovrsnom skupu u Hrvatskoj – nekih europskih i hrvatskih časopisa, koji je upriličen od 9. do 12. prosinca prošle godine u pulskome Domu hrvatskih branitelja, a domaćin je – uz organizatore Sajma – svojim kolegama bilo uredništvo i glavni urednik Nove Istre.

Program je bio zamišljen i ostvaren kao trodijelno dogadjanje.

Prvo: predstavljanje Eurozina, europskoga kulturnog magazina na Internetu, sa sjedištem u Beču, koji je u tom trenutku okupljao 33 izabrana kulturno-književna (“klasična” i u net-inačici) časopisa iz 25 europskih zemalja. Bijaše to prvo predstavljanje toga projekta u nas, a nije nevažno spomenuti da je, prošavši strogu i zahtjevnu selekciju, Nova Istra zasad jedini hrvatski partnerski časopis Eurozina. Multimedijalno predstavljanje Eurozina bilo je povjereno njegovu glavnome uredniku, Švedjaninu koji živi u Beču, Carlu Henriku Fredrikssonu čija je tema bila “The translation of cultures – a presentation of Eurozine, cultural netmagazine and europewide network of cultural journals” (Prevodjenje kultura – predstavljanje Eurozina, kulturnog magazina na Internetu i europske mreže kulturnih časopisa). Na primjeru umreženosti časopisa-
-članova projekta pokazane su višestruke mogućnosti razmjene tekstova, čak čitavih tematskih cjelina o najizazovnijim kulturnim, društvenim pa i političkim problemima današnjega svijeta; zatim mogućnosti “gostovanja” pojedinih časopisa na stranicama drugih, posebice s razloga i potrebe brzoga i učinkovitog prevodjenja kulturnih sadržaja i aktualnosti iz jezika u jezik, dakle iz izvorne, polazišne kulture u kulturni kontekst drugih zemalja i naroda, na gotovo sve europske, pa tako i sve tzv. svjetske jezike današnjice. I Nova Istra, na taj način, svojim temama i tekstovima – na izvornome hrvatskom jeziku i u prijevodima mahom na engleski, ali i druge jezike – postala je vrlo aktivnim periodikom tj. sudionikom spomenute razmjene.

Drugo: na Sajmu je bila priredjena mala izložba novijih i najnovijih brojeva gotovo svih časopisa-članova Eurozina te odabranih hrvatskih književnih i kulturnih časopisa. Bila je to jedinstvena prigoda da se jednim postavom, takodjer prvi put hrvatskoj javnosti, predstave i periodici koje inače ne poznajemo, nismo ih u mogućnosti ni vidjeti, a kamoli prelistavati ih i iz njih crpsti gradju u našim knjižarama i knjižnicama; posrijedi su časopisi koji prostorno izlaze od Portugala i Španjolske na zapadu do Ukrajine i Rusije na istoku te od Skandinavije na sjeveru do Turske i Izraela na jugu.

I treće, ovdje posljednje ali, držim, ipak najvažnije u sklopu rečenoga trodijelna programa: dana 10. prosinca 2002. održan je okrugli stol s tada prigodice naslovljenom temom “Globalizacija i antiglobalizacija u kulturnome kontekstu”, a za ovu pisanu i trajniju prigodu – kao tematska časopisna cjelina Nove Istre – odabran je naslov “(Anti)globalizacija i kultura”. Ne treba komentirati izlaganja koja sama po sebi dovoljno govore. Dostatno je reći kako je prvotno bilo zamišljeno da sudionici skupa najprije ukratko predstave svoje časopise te potom iznesu vlastita (posredno, dakako, i ona svojih sredina i kultura) iskustva i poglede na naslovnu temu. Naglasak je trebao biti na položaju kulture i književnosti te časopisa kao klasičnih i istodobno medija na Internetu unutar globalizacijsko-antiglobalizacijskih tokova suvremena društva i svijeta. U cjelini koju objavljujemo, nažalost, manjka tekst urednika ljubljanske “Apokalipse” Janka Rožiča, usmeno inače vrlo zanimljive intervencije, koji, uza sva nastojanja, nismo uspjeli dobiti. Tekstove objavljujemo slijedom kojim su sudionici, sada autori pisanih priloga, u Puli govorili, tj. nastupali, a redoslijed je bio odredjen abecednim slijedom naslova časopis? što su ih referenti predstavljali.

Nije (mi, nam) ambicija uopće bila – ni preuzetno sveobuhvatno, niti primijenjeno jednostrano – pokušati definirati danas ionako prečesto rabljene i teorijski gotovo do inflacije smisla i sadržaja raščlanjivane suprotstavljene pojmove globalizacije i antiglobalizacije, to najmanje, a osobito ne glede kulture. Naprotiv, najviše što se u zadanome kontekstu moglo i može jest progovoriti o refleksijama, konkretnim odjecima planetarnih, mundijalnih pojava i “zakonitosti” koje se tiču sviju, a bjelodano se na poseban način odražavaju u kulturi pisane riječi, bez obzira na medij kojim se ista posreduje… Koliko smo i kako uspjeli, koliko i kako možda “promašili” i/ili “zastranili”, kako smo, na posljetku, predstavili svoje časopise i sebe kao intelektualce, neka prosude čitatelji.

Iz tehničkih razloga nije nam moguće objaviti vrlo živu i na trenutke kreativno polemičnu diskusiju koja se bila lijepo razvila nakon pojedinačnih nastupa. Službeni jezici za okruglim stolom bili su hrvatski i engleski. Posebnu zahvalnost i ovom prigodom – kao urednik, sudionik i u stručnome smislu domaćin svojim kolegama – upućujem prevoditeljicama na licu mjesta, zatim mr. sc. Renati Šamo koja je s engleskoga prevela tekstove što ih ovdje objavljujemo, osobito direktorici Sajma gospodji Magdaleni Vodopija kao pouzdanoj suradnici u organizaciji ovoga programa i, dakako, svim kolegama sudionicima okrugloga stola koji sam imao čast i zadovoljstvo voditi.