Utjecaj Kulturološke Globalizacije Na Časopis "Kolo"

Uvodno se nameću dva pitanja?
1. Može li časopis jakog nacionalnog ideniteteta odoljeti procesu globalizacije?
2. Kojim strategijama “Kolo” nastoji biti dijelom Nove Europe?

Časopisna tradicija Kola kreće iz davne 1842. godine kada u Zagrebu izlazi prvi broj. Časopis s nekoliko prekida kontinuirano prati hrvatski književni prostor i danas, što je i naglašeno u prilozima iz Kola, proljeća 1998. godine. Dakle, Stanko Vraz s Dragutinom Rakovcem i Ljudevitom Vukotinovićem pokreće časopis. Vrazovo Kolo bilo je podijeljeno na Ogledalo u kojem su izlazili književni i znanstveni prilozi, na Pregled u kojem je izlazila kritika i na Pazar s raspravama o pitanjima od općeg interesa. Nakon nekog vremena Matica ilirska preuzima izdavanje Kola i od 1847. do 1853. objavljuje četiri sveska. Nakon nekoliko desetljeća, točnije 1905. godine, Matica oživljava Kolo, ali ne kao časopis nego kao godišnji zbornik i naziva ga Hrvatsko Kolo. U Hrvatskome kolu objavljuje se beletristika, književna kritika te povijesne i političke studije. Do 1912., kada opet prestaje izlaziti, objavljeno je sedam brojeva u kojima suradjuju Matoš, Nazor i Šimunović, te Klaić, Šišić i Drechsler-Vodnik. U razdoblju izmedju 1927. i 1944. godine Hrvatsko Kolo ponovno izlazi. Kao godišnjak izlazilo je još 1945. i 1946. godine. Tada Petar Šegedin predlože da se koncepcija časopisa prilagodi tromjesečniku u čistom revijalnom obliku. Pod istim imenom ono izlazi od 1948. do 1950., a uredjuju ga Marijan Matković, Joža Horvat, Slavko Kolar, Gustav Krklec i Vjekoslav Kaleb.

Od 1951., zbog nedostatka pretplatnika, časopis izlazi prepolovljena opsega u dva dvobroja. Zbog novčanih neprilika prestaje izlaziti već iduće godine, a objelodanjuju se još samo brojevi za 1953., 1955. i 1961.

Kolo, kao “nova serija, godina I ( CXXI )”, pokrenuto je 1963. godine Godišnje je izlazilo deset brojeva, a od 1966. dvanaest. Prvi je glavni i odgovorni urednik bio Vlatko Pavletić. Kolo je mijenjalo format i opremu, a od 1967. glavni je i odgovorni urednik Igor Zidić. Zadnji brojevi izišli su u proljeće 1972. godine.
Obnovom Matice hrvatske 1991., obnovljen je i časopis. Od 1996. glavni je urednik časopisa Vlaho Bogišić.

Na sastancima uredništva krajem devedesetih prošloga stoljeća često smo se pitali na koji način časopisni prostor Kola učiniti dostupnijim širemu čitateljstvu, kako ga učiniti dovoljno provokativnim i onima koji još nisu naši pretplatnici, a za koje pretpostavljamo da su skloni upoznati se s njegovim sadržajima. Takve rasprave potaknute su sviješću kako se nalazimo na pragu novoga tisućljeća te da i praćenje/čitanje časopisa sve više postaje univerzalnim fenomenom i značajnim prilogom osobnoj kulturalnoj edukaciji koja briše granice izmedju svoje globalne i lokalne primjene. Uvjetovanost naših razgovora ima ishodište u sporim tragovima koji vode prema nekoj NOVOJ EUROPI kao novome izvoru i protoku ideja.

Vodili smo sve više razgovora u kojima smo naglašavali potrebu pluralizma kulturalnih estetika, sve smo češće uočavali nužnost povezivanja našega časopisnog prostora novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, sve jasnije uvidjali kako udaljenost više nije zaprekom ostvarivanju aktivnosti složenijih kulturalnih projekata.

Krenuli smo tragom mišljenja Marshalla McLuhana (1911. – 1980.). McLuhan, naime, ističe kako je tiskarska revolucija, započeta Gutenbergovim izumom, bila prethodnicom industrijske revolucije, ali je za neželjenu posljedicu imala fragmentaciju društva. Čitatelji su se čitajući knjige u svojoj privatnosti otudjivali od okoline i društva. Tek elektronički mediji predstavljaju povratak kolektivističkoj definiciji društva i svijeta u cjelini, što njegova teorija globalnog sela (global village) ističe kao značajan prilog ponovnog zbližavanja. Pojavom Interneta tako nastaje stapanje tiskanog teksta i elektroničkih masmedija, a brza razmjena informacija i širenje znanja postaju integralnim učinkom globalizacije.

Dakle, sve je nezaobilaznije mjesto Interneta u kontekstu časopisa kao dijela kulturalnog života. Tako je i nama postalo jasnije kako onih 9 posto “pismenih” Hrvata treba hitno pretvoriti u dvoznamenkast broj.

Jer naše je glavno oružje napretka informacija dostupna svima.

Oblikovali smo web stranicu www.matica.hr/Kolo na koju ‘stavljamo’ časopis u cjelini te na taj način dinamiziramo otvorenu komunikaciju s onima kojima dotad njegovi sadržaji nisu bili dovoljno poznati. Trenutno nastojimo neke od zanimljivih priloga sažeto prevesti i objaviti na engleskom jeziku.
Zatim smo uočili kako je sve više onih koji imaju dobre zamisli, koji oblikuju prostor, pišu o njemu, koji misle i žele djelovati unutar njega. I sve je više onih koji u komunikaciji s javnošću žele izbjeći posrednika. U trećoj kulturi – kulturi virtualnoga sve se više nameću javni virtualni govornici koji ne trebaju imati neku akademsku titulu eda bi znali MISLITI, željeli djelovati i komentirati.

Kategorija individualne slobode postaje dominantom naših stranica.

Virtualnim “kulturnim umrežavanjima” specifičnost njihovih stavova, senzibiliteta ili prostora interesa tako je postala otvorenom za medjusobni dijalog.

Protok kulturalnosti kroz naš časopisni prostor naglasili smo usustavljivanjem novih poglavlja. Dakle, osim već uobičajenih Ogleda, Književnosti, Snomorica, Dnevnika i
Kritike u kojima se primarno problematiziraju nacionalni tradicijski i suvremeni književni, kazališni, glazbeni, likovni i historiografski sadržaji… Kultoroskop je novi blok u kojemu prireditelji iz različitih zemalja prikazuju/prevode recentnu esejistiku (Madjarska, Poljska, Austrija-) preko kojih se hrvatski čitatelji upoznaju s trenutnim zbivanjima u prostorima kulture drugih. Usustavili smo i blok kojim hrvatski prevoditelji predlažu naslove djela autora iz istočne i zapadne Europe, koje bi bilo vrijedno prevesti.

Nacionalna kultura i kultura drugih na stranicama časopisa koji je na webu tako postaje javnim dobrom dostupnim svima, a bez jasnih granica izmedju kulturoloških središta i periferije.

Medjutim, vrlo je lako upasti i u zamku kulturalnih umrežavanja. Utjecaji kulturološke globalizacije i njezin učinak na nacionalnu i lokalnu urbanu kulturu mogu se promatrati s nekoliko različitih i proturječnih aspekata.

Činjenica je da pripadamo razmjerno malome nacionalnom prostoru književnosti te da je polazišna koncepcija našega časopisa očuvanje nacionalnoga identiteta. Takva koncepcija zadržana je te smatramo kako je upravo ona mjesto razlike, koje nas čini specifičnim i provokativnim za druge te da isključivo tako možemo odoljeti mogućemu kulturološkom imperijalizamu.

Dominacija razvijenih nacionalnih kultura zapadne civilizacije nad lokalnim kulturama tzv. malih naroda – uključujući i medijski imperijalizam koji podrazumijeva dominaciju globalnih medija nad lokalnim – jedino kulturološkom receptivnošću vlastitoga može biti odgovorom različitih regija na fenomen globalizacije.

Dakle, umjesto zaključka valja reći kako časopisom “Kolo” nastojimo uspostaviti kontakt s drugima te da ćemo i ubuduće, ali nešto ‘agresivnije’, predstavljati suvremene hrvatske pisce.
Naše ideje vjerojatno bi imale bolju recepciju kada bi postojala institucija koja bi se bavila isključivo promidžbom hrvatske kulture i književnosti izvan Hrvatske (institucija bi trebala biti izvan sustava različitih ministarstava).

Ona bi dosadašnje privatne angažmane vezane uz predstavljanje/prevodjenje pojedinih autora i kulturalnih projekata trebala činiti sustavnije, projektno oblikovanije i zasigurno koncepcijski i autorski relevantnije.