Strujanje Preko Granica

Struje teku preko granica.

Struje teku slobodno oko globusa.

Struje, medjutim, teku slobodno samo u nekim pravcima. Uzvodnim se strujama mora pomoći ili ih prisiliti na tijek. Da biste dobili vodu tamo gdje želite, tamo gdje je potrebna, morate izgraditi crpke, iskopati kanale, položiti cijevi, regulirati sve svodovima. Da biste zaustavili slobodan protok i natopili zemlju, ponekad morate izgraditi brane ili preusmjeriti struje.

Za to vam je potreban alat.

To su prva pravila u poljodjelstvu. To su prva pravila u kulturi.

Dva primjera:

1) Film: S velike filmske planine Hollywood filmovi kapaju, teku i slijevaju se niz veliki dio globusa. To bi mogla biti neka vrsta globalizacije: proizvodi iz jednoga jedinog dijela konzumiraju se posvuda; stajališta o svijetu, ljubavi, ratu, životu, izražena u jednome dijelu, čuju se posvuda. Novac i muk slobodno struje natrag k ekonomskoj dolini Hollywooda.

Dakle, ljudi, ma gdje se nalazili, spremno nas dočekuje neki pogled na svijet. No, on nikada nije globalan, uvijek je lokalnog značaja. Dakle, ljudi, ma gdje se nalazili, moramo obradjivati vlastito tlo i sijati vlastite poglede na svijet. Snimati vlastite lokalne filmove, a ne samo gledati hollywoodska lokalna ostvarenja.

Za to nam je potreban novac.

No, pustimo metafore. Razgovarajmo o novcu. Da bi film imao globalni značaj, u smislu da se filmovi proizvode posvuda u svijetu, potrebno je, neprirodnim sredstvima, preusmjeriti novac. U Europi, kao i u ostalim dijelovima svijeta, krajnje je bitna regionalno kontrolirana potpora regionalnoj proizvodnji i distribuciji filma. U siromašnijim dijelovima svijeta, medjunarodna sredstva moraju biti dostupna. Hollywood mora vratiti svoj dug.

2) Časopis na lokalnome jeziku, kao što je “Ord&Bild”: Sa sjedištem u drugome po veličini švedskome gradu, na manjinskom europskom jeziku, čini forum za švedske rasprave i izražavanje na švedskome jeziku te je usmjeren švedskome čitateljstvu. No, on je, takodjer, forum gdje pripadnici drugih lokalnih sredina, putem prijevoda, mogu sudjelovati u toj švedskoj raspravi, a neka lokalna književnost, putem prijevoda, postaje dijelom švedske književnosti. U jednome od naših idućih brojeva turska autorica Ayse Gül Altinay istražuje pitanje žena u kontekstu nacionalizma i militarizma – u prijevodu na švedski jezik – a u našemu najnovijem broju, takodjer preveden na švedski, pojavljuje se dio romana Orbitor rumunjskoga pisca Mircea Cartarescua.

Da bi postali neovisnim forumima, u kojima lokalna politička rasprava, književnost i umjetnost na nekom lokalnom jeziku odgovaraju argumentima i načinu izražavanja u drugim lokalnim sredinama u svijetu, kulturnim je časopisima potreban novac. Tim se forumima, medjutim, tržište novca rijetko slobodno utječe. Nacionalna ili regionalna potpora arenama te vrste mogla bi biti preprekom globalizaciji. Ali nije: to je samo pitanje poštivanja pravila u kulturi. Ponekad se novac mora iscrpsti ili preusmjeriti eda bi zadovoljio uvjete potrebne za obradu vašega tla. Ma gdje se ono nalazilo.